Hrvatski geološki institut

Hrvatski geološki institut

Hrvatski geološki institut

Hrvatski geološki institut

Hrvatski geološki institut

Hrvatski geološki institut

Hrvatski geološki institut

NAJNOVIJI OBJAVLJENI RADOVI

OLUJNA NASLAGA KRUPNOKLASTIČNOG SEDIMENTA I USAMLJENI OLUJNI BLOKOVI NA OTOKU MANA (NP KORNATI)

COARSE-CLAST STORM DEPOSIT AND SOLITARY BOULDERS ON THE ISLAND OF MANA (NP KORNATI, CENTRAL ADRIATIC, CROATIA)

Geosciences logo

Sve je više dokaza da su mnoge naslage velikih obalnih olujnih blokova, koje su pronađene na isturenim stjenovitim obalama oceana, nastale zbog ekstremnih olujnih valova, a ne zbog katastrofalnih tsunamija, kako se ranije mislilo. Osim toga, prije prvog otkrića u sjevernom Jadranu prije nekoliko godina, takve se naslage nisu očekivale u relativno plitkim poluzatvorenim kopnenim bazenima. Ovdje izvještavamo o velikoj obalnoj naslagi krupnih klastita na srednjojadranskom otoku Mana, koja također sadrži brojne velike olujne blokove teške i do nekoliko tona. Usamljene gromade nalaze se i izvan naslage, bliže djelomično potopljenoj morskoj litici i udaru valova. Erozija vrha litice i pomicanje fragmenata karbonatne podloge započelo je kada su ekstremni valovi preplavili najniži dio ruba litice, vjerojatno tijekom kasnog holocenskog porasta razine mora. Analiza fragmentacije olujne naslage temeljena je na UAS fotogrametriji, a izračunata vrijednost fraktalne dimenzije klasta pokazuju da je materijal bio fragmentiran višestrukim događajima visoke energije. Usporedba dostupnih fotografija pokazuje da su se pomaci najizloženijih usamljenih gromada vjerojatno dogodili tijekom oluje Vaia – posljednje ekstremne oluje koja je pogodila Jadran 29. listopada 2018. Međutim, modelirana maksimalna visina vala južno od Mane tijekom vrhunca te oluje ne bi bila dovoljna da pomakne ove gromade. Ipak, lokalna geomorfologija vjerojatno je dodatno utjecala na povećanje visine valova koji su, u kombinaciji sa specifičnim geološkim značajkama, uzrokovali pomicanje gromada. Put olujnih južnih valova koji udaraju u otok Mana kraći je u odnosu na sjevernojadransko polje olujnih blokova u južnoj Istri (Kamenjak). Dakle, takva aktivna lokalna erozija općenito stabilne istočnojadranske krške obale ovisi o ekstremnom jugu koje ima slabiji utjecaj na srednjem nego na sjevernom Jadranu. 

Rad je objavljen u otvorenom pristupu i dostupan na sljedećoj poveznici: https://doi.org/10.3390/geosciences12100355

Skip to content