NOVOSTI

Obavijest o promjeni naziva Zavoda za mineralne sirovine u Zavod za mineralne sirovine i marinsku geologiju

Statusna promjena naziva Zavoda za mineralne sirovine od dana 23. siječnja 2024. godine, koji mijenja svoj naziv te sada djeluje pod nazivom Zavod za mineralne sirovine i marinsku geologiju vezana je za promjenu i preusmjeravanje našeg identiteta, misije i strateške vizije kako bi bolje služili istraživačima i stručnjacima, u suradnji s partnerima i drugim vanjskim subjektima. Promjena imena potaknuta je kako bi se razlikovali od povijesnog imena kojeg zavod ponosno nosi posljednjih 30 godina i kako bi našli svoje mjesto na zahtjevnom tržištu i razvoju znanosti. Dosadašnji naziv Zavoda činio je dio povijesnog naslijeđa i tradicije djelatnosti, no nije u potpunosti zadovoljavao uvjete prepoznatljivosti i informiranosti. Dopunom imena Zavoda željelo se u svakom segmentu zaokružiti uspješno djelovanje iz područja marinske geologije u posljednjih 20-ak godina i istaknuti u kojem smjeru Zavod želi ići u budućnosti na temelju realnih pokazatelja. Ovaj osvrt pobliže opisuje proces strateške promjene imena Zavoda i uključenosti Instituta u taj proces.

Od 50-tih godina 20. stoljeća kada se Zavod formirao unutar Instituta pod imenom „Odjel za mineralogiju, petrologiju, rudna ležišta i geokemiju“, glavna su mu zadaća bili geološko-rudarski istražni radovi s ciljem pronalaženja mineralnih sirovina. Najduže je zadržao naziv „Odjel za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine“ (MP i MS), koji je djelovao pod Institutom za geološka istraživanja i Geološkim zavodom, koji je nakon spajanja i odvajanja od Odjela za hidrogeologiju i inženjersku geologiju djelovao samostalno od 1993. godine kao Zavod za mineralne sirovine. Dakle, imena zavoda mijenjala su se tijekom postojanja Instituta nekoliko puta, ovisno o izazovima gospodarstva.

Istraživačka infrastruktura Zavoda trajno i kontinuirano se unaprijeđivala od samih početaka, ulaganjem u terensku i laboratorijsku opremu. Analitička djelatnost u Zavodu ima dugu tradiciju i razvijala se kroz nekoliko faza; mineraloško-petrografsku (1960.-1990., B. Šćavničar, A. Šimunić, Z. Magdalenić, S. Novosel-Škorić); geokemijsko-mineralošku (od 1980., E. Prohić, S. Miko) do danas, s nabavom geofizičke opreme. Geokemijska istraživanja sedimenata i tala u sklopu nekoliko magistarskih i doktorskih disertacija u posljednjih 20 godina, usmjerila su djelatnost Zavoda u istraživanje jezerskih i morskih sedimenata i rekonstrukcije paleookoliša tijekom kvartara duž istočno jadranske obale. Značajnu ulogu u tome imala su ulaganja u znanstvenu infrastrukturu i obnova laboratorija, što uključuje nabave atomskog apsorpcijskog spektometra (AAS-a; 2006. godine), rendgenskog difraktometra (XRD-a) za mineraloške analize (2008. godine), uređaja za mjerenje magnetskog susceptibiliteta (2010. godine), analizatora ugljika i dušika u krutim uzorcima (2012. godine) i laserskog difraktometra (2014. godine). Ujedno su u potpunosti uređeni laboratorijski prostori Zavoda te nabavljena sva odgovarajuća oprema (digestori, analitička vaga, deionizator, lifilizator). Nabavljena je terenska opreme za uzorkovanje neporemećenog slijeda sedimenata iz krških polja, jezera i plitkih mora (Eijkelkamp, UWITEC). Taj period obilježio je rad na gospodarstvenim projektima (preko 30) čime su osigurana sredstva za opremu, terenski rad i potrebne analize vanjskih laboratorija. Sustavna istraživanja omogućena su stabilnim financiranjem preko istraživačkih projekata Hrvatske zaklade za znanost, LoLADRIA (Izgubljeni jezerski krajobrazi na istočno jadranskoj obali; 2013.-2017.) i QMAD (Porijeklo i taloženje sedimenata u vrijeme kasno kvartarnih promjena morske razine: Sustav rijeke Krke i Srednjojadranske kotline; 2019.-2023.). Uspostavljene su suradnje i specijalizacije sa centrom za marinska istraživanja MARUM iz Bremena, znanstvenicima iz Oceanus Lab Odjela za geologiju Sveučilišta u Patrasu, Odjela za geologiju Sveučilišta u Innsbrucku, Globe Instituta Sveučilišta u Kopenhagenu. U međuvremenu, u Zavodu su stasali znanstvenici stručnjaci u području daljinskih geofizičkih istraživanja morskog dna koja se temelje na akustičnim seizmičkim metodama. Nabavljeni su panoramski dubinomjeri (side scan sonari, SSS), višesnopni dubinomjer (multibeam sonar, MBS) i geološki dubinomjer (sub-bottom profiler, SBP). Uz nadogradnju opreme za uzorkovanje sedimenata (motorizirani vinčevi za klipno jezgrilo na istraživačkoj platformi), nabavljena je sonda za određivanje vodljivosti i temperature vode (CTD sonda), drop-kamera, podvodni roboti (ROV) i sustav za navigaciju na moru. Također, 2020. godine izgrađen je svojevrsni nacionalni repozitorij za jezgre sedimenata izbušene na području Hrvatske odnosno rashladna komora za čuvanje sedimenata, koja trenutno sadrži više od 600 m arhiviranih jezgri sedimenata. Dosadašnjim privrednim i znanstvenim projektima istražena su područja od sjevernog (Vransko jezero na Cresu, Lošinjski kanal, Kvarnerski zaljev, uvala Zambratija, uvala Soline na otoku Krku, uvala Caske i Velo blato na otoku Pagu), preko srednjeg (Vransko jezero kod Biograda, Pirovački zaljev, Novigradsko i Karinsko more, Prokljansko jezero, Visovačko jezero, Kornatski kanal) do južnog dijela (Baćinska jezera, Veliko jezero i uvala Stupa na otoku Mljetu, Modro jezero, Prološko blato, Koločepski kanal, dolina Neretve) Jadranskog mora. U suradnji s Odjelom za morske civilizacije Sveučilišta u Haifi istražuju se potopljene rimske solane na našoj obali, a u suradnji s arheolozima sa Sveučilišta u Beču istražuju se rimska naselja u području Osora u Lošinjskom kanalu. Znanstvenici svojom stručnošću sudjeluju u projektima Hrvatskog hidrografskog instituta na istraživanjima plinskih polja na području sjevernog Jadrana, s kojima je ugovorena i službena sporazumna suradnja. Osim toga, značajno je sudjelovanje na jedinom dosadašnjem znanstveno-istraživačkom krstarenju koji je obuhvaćao hrvatski dio podmorja Jadranskog mora 2017. godine na istraživačkom brodu RV Poseidon, koje je vodilo Sveučilište u Tübingenu. U sklopu toga, izbušene su prve jezgre sedimenata u duljini preko 4 m iz hrvatskog dijela srednjo- i južnoojadranske kotline. Na temelju provedenih istraživanja, organizirano je nekoliko ekskurzija različitih nacionalnih i međunarodnih kongresa (IAH, MS IAS), a jedna od značajnijih je postkongresna ekskurzija s međunarodnog INQUA kongresa održanog u Rimu u kolovozu 2023. godine gdje je 20-ak sudionika iz cijelog svijeta obišlo nacionalne parkove Krku i Kornate. U posljednje dvije godine detaljno je iskartirano područje morskog dna Jadrana površine oko 1000 km² u sklopu projekta „Kartiranje obalnih i pridnenih morskih staništa na području Jadranskog mora pod nacionalnom jurisdikcijom”, kojeg je provelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.- 2020. (ukupna vrijednost projekta iznosila je 11,9 mil EUR). Zbog svoje kompleksnosti, projekt je zahtijevao multidisciplinarni pristup te je pod nadležnošću MINGOR-a okupio stručnjake i znanstvenike u području oceanografije, geologije, ekologije, napredne robotike i umjetne inteligencije te su uz Hrvatski geološki institut, partneri na projektu bili Institut za oceanografiju i ribarstvo, tvrtka OIKON d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Institut Ruđer Bošković u suradnji s Hrvatskim hidrografskim institutom, tvrtkama ECOTECH d.o.o, SCIOM d.o.o. i DVOKUT – ECRO d.o.o. Rezultat projekta je Nacinalna karta morskih staništa (KMS) za 51 % Jadrana, koja daje ključne polazne podatke za pametno, održivo korištenje morskih resursa, integralno morsko prostorno planiranje, održive ribarstvo i turizam, odnosno za planiranje održivog gospodarskog razvoja morskih i priobalnih područja. Istraživanja marinske grupe danas su usmjerena prema nastavku navedenog projekta za kartiranje morskih staništa preostalih 49% površine Jadranskog mora, te prema znanstvenim istraživačkim projektima koja su osigurana u sklopu Programskog ugovora Instituta s ciljem prijave kompetitivnih istraživačkih projekata.

Višegodišnje sudjelovanje u ekspertnoj grupi za marinsku geologiju Europskih geoloških službi, rezultiralo je uključivanjem u međunarodni projekt EMODNet-Geologija u drugoj fazi od 2013. godine, na kojem se kontinuirano radi  i trenutno je u fazi EMODNet-Geologija 5 (II) (2023.-2025.). Projektom se prikupljaju podaci o europskim morima kako bi se dobili što detaljniji i harmonizirani podaci batimetrije i geoloških karata podmorja. U sklopu projekta Geološke službe za Europu (GSEU; 2022.-2027.), kao nastavak GEOERE, uključena su istraživanja za marinsku geologiju, gdje će Institut dati svoj doprinos istraživanju obalne ranjivosti na području srednjeg Jadrana.

Istraživanja morskih i jezerskih sedimenata u posljednjih deset godina iznjedrila su većinu znanstvenika u Zavodu, a napredak u infrastrukturi za provedbu istraživanja, financijskoj stabilnosti putem znanstvenih i tržišnih projekata te publiciranja znanstvenih radova, a ponajviše ljudski kapaciteti daju nam za pravo upravo ovoj promjeni imena. Temeljna djelatnost Zavoda su i dalje  izrade Karte mineralnih sirovina RH i Osnovne geokemijske karte RH na području jadranskog slijevnog područja, uz Geološku kartu hrvatskog podmorja. Vjerujemo da ćemo ovom strateškom promjenom imena povećati prepoznatljivost djelatnosti Zavoda i Instituta. Promjene naziva institucija eminentni su primjeri napora za planirane promjene koji su donekle indikativni za promjene misije, vrijednosti, politike i organizacije te način na koji djelatnici rade na ispunjavanju zajedničkih organizacijskih ciljeva uz ispunjavanje potreba i želje vanjskih subjekata. Ime jednostavno služi kao implikacija ili simbol što je zavod ili institut bio, jest ili će biti. Najveći temelj je način na koji institut i djelatnici surađuju kao bi pružili geoznanstvene podatke tržištu i znanosti koje se stalno razvija, bez obzira na “ime”.

Popis magistarskih i doktorskih disertacija

1. Hasan, Ozren (2004): Intenzitet kemijskog trošenja eocenskih klastita u različitim dijelovima sliva rijeke Dragonje, magistarski rad, PMF
2. Šparica Miko, Martina (2004): Geokemijsko frakcioniranje i mobilnost olova(II) u onečišćenim tlima, magistarski rad, PMF
3. Mesić, Saša (2004): Antropogeni utjecaj na geokemijski sastav holocenskih sedimenata Vranskog jezera na Cresu, doktorska disertacija, PMF
4. Miko, Slobodan (2008) Raspodjela potencijalno toksičnih elemenata u tlima na kršu sjeverozapadne Hrvatske, doktorska disertacija, PMF
5. Ilijanić, Nikolina (2014): Minerali glina u jezerskim sedimentima istočno jadranske obale kao pokazatelji promjena okoliša tijekom kasnog pleistocena i holocena, doktorska disertacija, PMF
6. Hasan, Ozren (2017): Paleookolišna rekonstrukcija slivova Karinskoga mora, Novigradskoga mora i Velebitskog kanala tijekom holocena, doktorska disertacija, RGNF
7. Ivan Razum (2018): Paleookolišni i tefrostratigrafski sedimentni zapis kasnopleistocenskih i holocenskih okoliša otoka Mljeta, doktorska disertacija, PMF
8. Dario Hruševar (2018): Promjene vegetacije na području središnje Hrvatske tijekom holocena, doktorska disertacija, Biološki odsjek, PMF
9. Dea Brunović (2019): Morska i jezerska sedimentacija u potopljenom u potopljenom kršnom bazenu: Taložni sustav Lošinjskoga kanala tijekom kasnog kvartara, doktorska disertacija, PMF
10. Katarina Jerbić (2019): Zambratija: A 6000-year-old pile-dwelling submerged under the Adriatic Sea, doktorska disertacija, Sveučilište Flinders, Adelaide, Australija
11. Benny Bechor (2023): Ancient saltpans as a new proxy for the last 2ka relative sea levels, a test case from the Dalmatian coast, Croatia, doktorska disertacija, Sveučilište u Haifi, Izrael
12. Dragana Šolaja (u izradi): Kasnopleistocenski i holocenski paleookoliši i geomorfologija Koločepskog kanala, PMF
13. Natalia Smrkulj (u izradi): Evolution of coastal depositional systems of the Krka river estuary in response to the Late Pleistocene – Holocene sea-level changes (Razvoj obalnih taložnih okoliša estuarija rijeke Krke tijekom kasno pleistocensko-holocenskih promjena razine mora), PMF
14. Ivona Ivkić Filipović (u izradi): Environmental changes in Dalmatian karst lakes and paleolakes during Holocene based on sedimentology, geochemistry and ostracod proxies in lake sediments (Paleookolišne promjene u krškim jezerima i paleojezerima u Dalmaciji tijekom holocena na osnovi sedimentoloških, geokemijskih i ostrakodoloških pokazatelja u jezerskim sedimentima), RGNF
15. Vedran Sudar (u izradi): Paleopoplave kao pokazatelj klimatskih promjena u području donjeg toka rijeke Gline (RGNF)

Popis značajnijih gospodarstvenih projekata

2023.-2024.       Paleolimnološka istraživanja u Nacionalnom Parku Krka, II. faza – analize jezgri sedimenata Visovačkog jezera, JU Nacionalni Park Krka

2021.-2023.       Kartiranje obalnih i pridnenih morskih staništa u obalnom moru RH i pridnenih morskih staništa u hrvatskom epikontinentalnom pojasu u sklopu OPKK projekta Kartiranje obalnih i pridnenih morskih staništa na području Jadranskog mora pod nacionalnom jurisdikcijom, Grupa 1: Usluga kartiranja područja obalnog mora, Grupa 2: Usluga kartiranja područja epikontinentalnog pojasa, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR)

2020.-2021.       Usluga analize sedimenata Velog i Malog blata te Kolanjskog blata na otoku Pagu, JU Natura-Jadera, Zadarska županija

2019.-2020.       Paleolimnološka istraživanja u Nacionalnom Parku Krka, I. faza – geofizička istraživanja Visovačkog jezera, JU Nacionalni Park Krka

2018.-2020.       Geopark Imotska jezera, provedba Paleolimnoloških istraživanja Prološkog blata, Dinaric Hub

2014.-2016.       Promjena zaliha ugljika u tlu i izračun trendova ukupnog dušika i organskog ugljika te odnosa ugljika i dušika, Agencija za okoliš i prirodu

2013.-2015.       Paleolimnološka istraživanja Baćinskih jezera, Hrvatske vode

2013.-2015.       Istraživanja paleorazina Vranskog jezera na Cresu, Hrvatske vode

2013. ˝Lječilište Meline˝ u Zaljevu Soline, otok Krk, JU Zavod za prostorno planiranje Primorsko-goranske županije

2012.-2014.       Paleolimnološka istraživanja Vranskog jezera kod Biograda, Park Prirode Vransko jezero

Popis projekata Hrvatske zaklade za znanost i MZO

2019.-2023.       Porijeklo i taloženje sedimenata u vrijeme kasno kvartarnih promjena morske razine: Sustav rijeke Krke i Srednjojadranske kotline (QMAD), IP Hrvatska zaklada za znanost

2014.-2018.       Izgubljeni jezerski krajobrazi na istočno jadranskoj obali (LoLADRIA), IP Hrvatska zaklada za znanost

2008.-2014.       Holocenski sedimenti kao zapis promjena u okolišu Jadranskih slivova. MZOS z-projekt

Popis europskih projekata vezanih za marinsku geologiju

2022.-2027.       Geological Service for Europe (GSEU), Horizon Europe, radni paketi WP2 (Mineralne sirovine) i WP5 (marinska geologija)

2023.-2025.       EMODnet Geologija-5: The European Marine Observation and Data network, EU EASME DG MARE

27.5.-16.6.2017. Micropaleontology, Actuopaleontology, and Environmental Baseline Study of the Holocene to latest Pleistocene in the northern and eastern Adriatic Sea basin, RV Poseidon znanstveno-istraživačko krstarenj po Jadranskom moru (POS 514), Sveučilište u Tübingenu i Hrvatski geološki institut, Njemačka znanstvena zaklada (DFG)

2013.-2023.       EMODNET-Geologija I, II, III i III.2, IV, EU EASME-DG MARE

2009.-2012.       CC-WaterS: Klimatske promjene i utjecaj na vodoopskrbu

Provedena marinska geofizička istraživanja

1. Geološki strukturni dubinomjer (sub-botom profiler)

Uvala Zambratija, Riječki zaljev, Lošinjski kanal, Osor, Novigradsko more, Karinsko more. Uvala Telašćica, Kornatski kanal, Žutski kanal, Vransko jezero Biograd, Pirovački zaljev, Pakoštane, Vrgada, Zlarin-Žirje, Jabučka kotlina (Žirje), Prokljansko jezero, Visovačko jezero, Šibenska luka, Kaštelanski zaljev, Splitski kanal, Ušće Cetine, Prološko blato, Baćinska jezera, Koločepski kanal, Mljetski kanal, Luka Kaše (Dubrovnik)

2. Višesnopni dubinomjer (multi-beam)

Lošinjski kanal, Olib-Silba, Uvala Telašćica, Žutski kanal, Kornatski Kanal, Zlarin-Žirje, Žirje-jugozapad (Jabučka kotlina), Prokljansko jezero, Visovačko jezero.

3. Provedena jezgrovanja i prikupljene jezgre sedimenata

~400 metara jezgara sedimenata pohranjeno u repozitoriju za jezgre sedimenata (rashladnoj komori Instituta)