Šire područje Kvarnera se urbanistički i infrastrukturno ubrzano razvija, što u kombinaciji s kompleksnom geološkom građom i geodinamikom tog prostora povećava ranjivost od geohazardnih događaja, a posljedično i rizik. Epicentralno područje Rijeke obilježava pojava učestalih i relativno blagih potresa uz sporadičnu pojavu umjerenih i jakih potresa, koji su prema povijesnim podatcima uzrokovali i znatnija lokalna razaranja. Vjerojatni uzrok tih potresa je desno horizontalno kretanje duž jedne od glavnih rasjednih zona dinaridskog pružanja, koja je vjerojatno isprekidana još uvijek nejasno definiranom zonom poprečnih kvarnerskih rasjeda, što uz pretpostavljeno gravitacijsko klizanje starijih dinaridskih navlaka, moguće rezultira kompleksnim transpresijsko-transtenzijskim režimom u području Kvarnera. S ciljem što kvalitetnije procjene mehanizama potresa, nužni su geološki 3D modeli izrađeni na temelju suvremenih formacijskih (litostratigrafskih) karata, bušotinskih podataka, te interpretiranih seizmičkih profila. Neotektonika se može detektirati putem analize najmlađih naslaga iz plitkog podmorja (geo-akustična snimanja), daljinskih i izravnih istraživanja geomorfoloških formi te putem (re)interpretacije i datiranja kvartarnih naslaga na kopnu. Objedinjavanjem svih navedenih podataka u seizmotektonski model napravila bi se kvalitetna podloga za daljnja interdisciplinarna istraživanja i integraciju novih geoloških i seizmoloških podataka te uključivanje geodetski definiranih pomaka, s ciljem izrade relevantnog geodinamskog modela.

Web stranica projekta: https://geosekva.wordpress.com/