NOVOSTI
Priopćenje Hrvatskoga geološkog instituta o utjecaju ilegalnog odlagališta otpada u Gospiću na podzemne vode: lokalno, regionalno, i u smislu javne vodoopskrbe
Hrvatski geološki institut (HGI) objavljuje ovo priopćenje zbog velikog interesa javnosti i čestih poziva institucija i medija vezanih uz onečišćenje podzemnih voda iz odlagališta otpada u Bilajskoj ulici 50 u Gospiću. Budući da HGI nije ni u jednom trenutku angažiran u istraživanjima ovog odlagališta, priopćenje je utemeljeno na poznavanju hidrogeoloških svojstava stijena i tala na i oko razmatrane lokacije, kao i regionalnih hidrogeoloških odnosa. Osim poznavanja općih hidrogeoloških zakonitosti, pogotovo u kršu, koristimo i činjenice poznate iz javno objavljenih materijala, budući da u većinu nismo imali uvid (javno dostupni materijali ne govore mnogo o hidrogeološkim odnosima). Stoga smatramo kako nema potrebe istih nekoliko tvrdnji ponavljati svakom mediju zasebno.
Napominjemo kako su hidrogeolozi iz HGI-ja složni da odlagalište treba što je moguće prije sanirati u cijelosti, a kaznenu odgovornost fizičkih ili pravnih osoba prepustiti za to nadležnim institucijama. Smatramo kako je prvi korak u sanaciji – prekrivanje odlagališta – dobra interventna mjera dok se ne pristupi sveobuhvatnoj sanaciji.
Lokalni hidrogeološki odnosi
Šire područja grada Gospića, smješteno u zaravni uz rijeku Liku, izgrađeno je od tri glavne vrste stijena ili tala. Najveći dio terena pokriven je kvartarnim talozima i debljina im najčešće varira unutar nekoliko metara. Ispod njih se u najvećem dijelu područja nalaze tzv. Jelar/velebitske breče. Te stijene, iako pretežito karbonatnog sastava, nisu u značajnijoj mjeri okršene, vrlo su kompaktne i u većini se studija smatraju relativnom barijerom za tokove podzemnih voda. Ipak, u izraženijim rasjednim ili pukotinskim zonama mogu usmjeravati podzemne tokove, osobito prema pravim krškim stijenama (pretežito kredne i jurske starosti) koje se nalaze ispod njih. Budući da su Jelar breče taložene na paleoreljef, njihova debljina može značajno varirati i na bliskim udaljenostima, te u području Gospića može biti od nekoliko stotina do nekoliko desetaka metara, dok mjestimično mogu i u potpunosti izostati. Ovo je pitanje ključno za brzinu infiltracije (procjeđivanja) iz odlagališta prema dubokim krškim podzemnim vodama, a u javno dostupnoj dokumentaciji praktički nije ni dotaknuto. To je, naravno, moguće istražiti geološkim i hidrogeološkim istraživanjima.
S područja odlagališta podzemne se vode mogu ograničiti na relativno plitke zone unutar kvartarnih taloga i trošne stijene pri površini. Njihovo podzemno kretanje, uvažavajući sve hidrogeološke zakonitosti, može biti generalno prema sjeveru ili sjeverozapadu, moguće i sjeveroistoku, no nikako prema južnim dijelovima terena gdje se, srećom, nalaze izvori zahvaćeni za javnu vodoopskrbu gospićkog kraja. Detaljnim hidrogeološkim kartiranjem korita rijeka Like (otprilike od ušća Jadove do mosta preko Like u Budačkoj ulici) i Novčice – u vrijeme hidroloških minimuma kada su stijene dostupne za istraživanja – trebalo bi vidjeti postoje li koncentrirane zone dotoka iz smjera Gospića (izvori), ili je to istjecanje dispergirano pa se istražuje na druge načine. Smatramo kako su trasiranja podzemnih tokova simultanim korištenjem triju obilježivača (trasera/boja) najvažnija od najmanje 5-6 metoda koje treba primijeniti kako bi se sve ove činjenice nepobitno utvrdile i u budućnosti postavila kvalitetna opažačka mreža.
Regionalni hidrogeološki odnosi
Kako je navedeno, vode infiltrirane u zoni odlagališta najvjerojatnije podzemno struje prema rijeci Lici, što je potrebno istražiti. Budući da, prema postojećim saznanjima i logičkim pretpostavkama, vode iz korita rijeke Like poniru u krške vodonosnike zapadnije od Gospića (sve do akumulacije Krušćica, pa i dalje), moguće je da se ponovno pojavljuju na nekima od izvora Gacke. Glavni argument za ovu tvrdnju je trasiranje podzemnih tokova iz blizine Perušića, tj. blizine rijeke Like, koje je rezultiralo pojavom trasera (boje) na Tonkovića vrilu – jednom od izvora Gacke. Hidrološke studije Bonaccija i Andrića iz 2008. (https://ojs.zrc-sazu.si/carsologica/article/view/146) posredno su, proučavanjem protoka Like i Gacke, također ukazale na mogućnost ove podzemne veze. Sve to također treba nepobitno dokazati hidrogeološkim istraživanjima, prvenstveno dodatnim trasiranjima.
Ukoliko bi se vode infiltrirane unutar samog korita rijeke Like zaista pojavljivale na nekom od izvora Gacke, bile bi izuzetno razrijeđene, tj. onečišćivalo bi bilo u toliko niskim koncentracijama da se vjerojatno ne bi moglo niti izmjeriti. Ipak, predlažemo pozornije pratiti ove izvore i provoditi analize na sva moguća onečišćivala, najmanje jednom mjesečno tijekom najmanje jedne hidrološke godine. Time bi se vjerojatno zahvatile sve važnije hidrološke okolnosti. Budući da je zbog klimatskih promjena moguće da u jednoj hidrološkoj godini ne bude svih mogućih ekstremnih hidroloških događaja, istraživanja bi trebalo nastaviti, a osim redovitih mjesečnih uzorkovanja, trebalo bi biti u pripravnosti za interventno uzorkovanje za, primjerice, jakih višednevnih kiša ili u sezoni pojačanog kopnjenja snijega.
Zemljovid lokaliteta od interesa, zona sanitarne zaštite izvorišta voda za ljudsku potrošnju te veza podzemnih voda dokazanih s različitim ocjenama točnosti.
Hidrogeološko mišljenje o utjecaju na izvorišta zahvaćena za javnu vodoopskrbu
Sve dosadašnje analize, koje je provodio Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i čiji su rezultati do sada objavljeni, pokazuju kako je voda u javnim vodoopskrbnim sustavima, kao i na zahvaćenim izvorima, ispravna za ljudsku potrošnju. Sa stajališta hidrogeologije, tj. znanosti o podzemnim vodama, to je sasvim logično i očekivano. Naime, onečišćenje gospićkih izvora zahvaćenih za javnu vodoopskrbu iz smjera odlagališta je nemoguće jer se oni nalaze južno od grada, na većoj nadmorskoj visini, a slijevne površine su im još južnije u sasvim drugim vodonosnicima. Stoga je nepotrebno širenje panike među građanima Gospića i Like kako bi onečišćenje iz smjera razmatranog ilegalnog odlagališta moglo onečistiti izvorišta njihove javne vodoopskrbe, te smatramo kako je voda iz vodovodnog sustava potpuno ispravna za ljudsku potrošnju, te će to biti (vezano uz predmetno odlagalište) bez obzira na hidrološke okolnosti (kišna/sušna sezona).
Kako je navedeno, postoji pretpostavka o povezanosti korita Like i izvora Gacke, od kojih su neki zahvaćani za javnu vodoopskrbu. Ukoliko bi se to i dokazalo, također nema mjesta panici jer bi potencijalno onečišćenje do svoje pojave na izvorima Gacke bilo u tolikoj mjeri razrijeđeno da bi zacijelo bilo ispod granica detekcije, a osobito ispod maksimalnih dozvoljenih koncentracija tih tvari u vodama za ljudsku potrošnju.
Vode iz rijeka Like i Gacke hidrotehničkim zahvatima (kanalima i tunelima) teku izravno do vodozahvata Hrmotine kod Senja. Budući da se ovdje radi o površinskim vodama koje relativno brzo dolaze do vodozahvata, potreba za opažanjem je nešto veća. Ipak, smatramo kako se zbog ogromne količine vode koja teče rijekama i tunelima (prvenstveno za proizvodnju električne energije, a tek se mali dio zahvaća za vodoopskrbu) potencijalno onečišćivalo razrjeđuje ispod granica detekcije i svakako ispod maksimalnih dozvoljenih koncentracija tih tvari u vodama za ljudsku potrošnju. Dakle, ni tu nema mjesta panici te se voda može uobičajeno koristiti. Zbog opreza, ovdje bi opažanja trebala biti učestalija, najmanje jednom mjesečno.