Projekt je imao za cilj istražiti pretpostavku da unutar gornjojursko-donjokrednog slijeda Jadranske platforme istaloženog tijekom klasičnog greenhouse klimatskog razdoblja, postoje dokazi o kraćim razdobljima zahlađenja tijekom kojih je dominirala glacioeustazija umjerenih amplituda, a što bi u konačnici upućivalo na postojanje leda na visokim zemljopisnim širinama. U ostvarivanju ciljeva i potvrđivanja hipoteze projekta snimljeno je više kontinuiranih geoloških stupova kroz srednjojursko-srednjokredne naslage, čija ukupna analizirana debljina nadmašuje planiranu. Istraživani lokaliteti uljučuju: (1) Otok Hvar – detaljni litostratigrafski stup kroz aptsko-starijealbske naslage snimljen je u blizini naselja Jelsa; (2) Otok Korčula – na području Čare i Pupnate snimljeno je pet litostratigrafskih supova koji obuvhaćaju raspon od barema do gornjeg alba; (3) Poluotok Pelješac – snimljen je kraći slijed berijaskih dolomita, te duži profil kroz baremsko-aptske naslage; (4) Otok Mljet – četiri litostratigrafska stupa snimljena su na području Sobre, Kozarica i Babinog Polja; (5) Dubrovačko zaleđe – sedam kontinuiranih profila detaljno je istraženo na širem prostoru Jasenica, Brotnica i Velji do. Usporedno sa snimanjem detaljno su bili prikupljani uzorci vapnenaca za mikropaleontološko-biostratigrafsku i sedimentološko-petrografsku analitiku (uključujući katodoluminescenciju), te vapnanaca i dolomita za analizu stabilnih izotopa i elemenata u tragovima. Rezultati spektralne analize ciklo- i kemostratigrafije upućuju na dominantan utjecaj ekscentričnosti zemljine orbite (ciklusi od 100.000 i 400.000 godina) na oscilacije morske razine tijekom donje krede. Rezultati također upućuju da unutar istraživanog slijeda Jadranske platforme kemostratigrafski signal nije u potpunosti očuvan.