Home > Institut > Novosti > Naftnogeološki potencijal Jadranskog podmorja i najnovija 2D seizmička snimanja Jadrana

Naftnogeološki potencijal Jadranskog podmorja i najnovija 2D seizmička snimanja Jadrana

Za Novosti:
Dr. sc. Tvrtko Korbar
Mr. sc. Damir Palenik

 

     Područje Jadrana najvećim dijelom geološki pripada Jadranskom predgorju (Adriatic foreland), smještenom između gorskih sustava Dinarida (kojima pripada i većina hrvatskih otoka) i Apenina (Italija).

 

tekotnika

Sl. 1. Pregledna tektonska skica šireg područja Jadrana.

 

U drugoj polovici prošlog stoljeća INA-Naftaplin je kao državna tvrtka, samostalno ili u suradnji s inozemnim partnerima, provodila opsežna istraživanja naftnogeološkog potencijala, odnosno tražila ugljikovodike na hrvatskome dijelu Jadrana. Ta istraživanja su obuhvaćala i seizmičko snimanje podmorja i interpretaciju snimljenih profila, kao nužan preduvjet za kasnije istražno bušenje na tako zapaženim perspektivnm geološkim strukturama.

 

     Istražnim bušotinama INA-Naftaplina na hrvatskome dijelu Jadrana nisu nabušene komercijalne količine nafte, ali su registrirane manje pojave u nekoliko njih. Međutim, naftnogeološki potencijal jadranskog podmorja ipak je potvrđen, jer su na sjevernom Jadranu pronađena ležišta plina koja se i danas eksploatiraju i razrađuju. Budući da se ležišta plina sjevernog Jadrana nalaze u mlađim geološkim slojevima koji su smješteni relativno plitko, te su naslage u tom području dobro istražene. Donekle ostaje otvoreno pitanje potencijala starijih geoloških slojeva u tom području, koji se nalaze na većim dubinama zalijeganja, prekriveni debelim slijedom mlađih, uglavnom nepropusnih sedimenata, zbog čega su istražne bušotine koje dosežu do eventualnih zanimljivih struktura relativno rijetke.

 

     S druge strane, na talijanskom dijelu srednjeg i južnog Jadrana, pronađene su za regionalne okvire respektabilne rezerve ugljikovodika i u starijim naslagama. Objavljeni podatci pokazuju da se 75 % ukupne nafte u području Italije pridobiva iz ležišta smještenih unutar apeninskog dijela Jadranskog predgorja i to uglavnom podmorja Jadrana. Pored toga, oko 95 % ukupne nafte potječe iz starijih trijasko-jurskih naftno-matičnih stijena, taloženih unutar pradavnih bazena koji su (bili) smješteni na dovoljno velikim dubinama zalijeganja da bi se iz njih mogli generirati ugljikovodici. Iz objavljenih podataka tek se nazire njihova generalna stratigrafija i distribucija, s mogućim trendom prostiranja prema hrvatskome dijelu Jadrana. Pritom treba naglasiti da postoje značajne geološke razlike između dinaridske i apeninske strane Jadrana, ali i sličnosti.

 

     Iz objavljenih podataka može se zaključiti da su stare bušotine INA-Naftaplina uglavnom pozicionirane u antiformnim geološkim strukturama koje su bile interpretirane na postojećim seizmičkim profilima. Zanimljivo je da gotovo niti jedna bušotina nije pozicionirana u području pregiba na prijelazu iz nekadašnje jursko-kredne Jadranske karbonatne platforme u tadašnji Jadranski bazen. Ta relativno uska zona, danas zatrpana i do nekoliko kilometara debelim slijedom uglavnom nepropusnih mlađih naslaga kenozoika, može biti predisponirana starijim geološkim strukturama. Takve strukture često definiraju rubna područja s mogućim pradavnim naftno-matičnim stijenama, a iz takvih stijena je pak u geološkoj prošlosti generirana nafta, koju danas nalazimo u rezervoarima na već spomenutom talijanskom dijelu srednjeg Jadrana.

 

     Stoga se i danas osmišljavaju i provode geološka istraživanja prema novim koncepcijama, a koja bi mogla dati bolje rezultate od prethodnih. Pritom se moguća ležišta ugljikovodika mogu očekivati i uz rubove solnih struktura (dijapira) te rubna područja mlađih strukturnih depresija, zapunjenih debelim slijedom uglavnom nepropusnih naslaga. Suvremenim seizmičkim metodama može se pak dobiti bolja rezolucija slike podzemlja i geoloških struktura, unutar kojih se mogu lakše prepoznati i ležišta fluida. Na seizmičkim snimkama mogu se prepoznati i nedefinirani plinovi, koji se u postojećim geološkim uvjetima probijaju kroz porozne stijene prema površini, pa postoji mogućnost i za njegovo nakupljanje u rezervoarima smještenim ispod nepropusnih mlađih naslaga. Sve to upućuje na potrebu revizije geološke evolucije tog nedovoljno istraženog područja, ali u skladu s rezultatima multidisciplinarnih temeljnih geoloških istraživanja i interpretacije podataka dobivenih suvremenim seizmičkim metodama.

 

Najnovija seizmička istraživanja, odnosno 2D seizmičko snimanje hrvatskog dijela Jadranskog mora provela je kompanija Spectrum Geo Ltd. Istraživanja su započela početkom rujna 2013., a završena su u drugoj polovici siječnja 2014. godine i trajala su nepunih 5 mjeseci. U istraživanje je bio uključen i Hrvatski geološki institut (HGI), imenovan od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da, kao mjerodavna znanstvena institucija, prati tijek snimanja. 2D seizmičko istraživanje izvedeno je brodom Northern Explorer specijaliziranom za seizmička snimanja, a koji je u vlasništvu kompanije Seabird Exploration.

 

brod

Sl. 2. Brod za seizmička istraživanja Northern Explorer.

 

Tijekom snimanja na brodu su naizmjence bila nazočna naša dva znanstvenika: dr. sc. Hrvoje Posilović i mr. sc. Damir Palenik.

 

palenik

Sl. 3. Jedan od predstavnika HGI-a na brodu tijekom 2D seizmičkog snimanja Jadrana – mr. sc. Damir Palenik. 

 

Tijekom izvođenja projekta po prvi puta su snimani i prikupljani vrlo suvremeni long-offset podaci, a pri čemu je korištena najsuvremenija tehnologija seizmičkog 2D snimanja. Treba napomenuti da su takvi suvremeni 2D seizmički snimci znatno jasniji te nam omogućuju uvid i otkrivaju dublju strukturnu građu Jadranskog podmorja, za razliku od 2D snimaka prikupljenih u prethodnim istraživanjima. Drugim riječima, nove snimke su bolje rezolucije i na njima je moguće dublje “zaviriti” u geološku građu podmorja. Ukupno je snimljeno oko 15 000 km linija seizmičkih profila pružanja sjeverozapad-jugoistok te sjeveroistok-jugozapad, odnosno paralelnih i okomitih na pružanje dinaridskih geoloških struktura.

 

mreža

Sl. 4. Karta Jadrana s iscrtanom mrežom linija seizmičkih profila(crvenom bojom su označena postojeća plinska polja, a zelenom postojeća naftna polja). 

 

Završna obrada i interpretacija novih podataka je u tijeku, a prve informacije nam ukazuju na moguću znatnu potencijalnost našeg podmorja za ugljikovodike (naftu i plin).

 

mreža

Sl. 5. Primjer 2D seizmičkog profila s istraživanja Jadrana. 

 

Važno je napomenuti da nam 2D seizmički snimci ne mogu pokazati fizičku prisutnost ugljikovodika u naslagama, nego nam oni samo otkrivaju geološko-strukturnu građu podzemlja, odnosno daju nam uvid u moguće strukturne zamke za naftu i plin. 2D seizmičko snimanje je samo prva faza u istraživanjima ugljikovodika, nakon koje slijedi 3D snimanje i to na područjima koja pokazuju moguću potencijalnost svojom strukturnom građom. 3D seizmičkim snimanjem dobijemo i treću dimenziju tj. veličinu i prostiranje mogućeg ležišta nafte i/ili plina. Nakon te faze istraživanja slijedi istražno bušenje s detaljnim jezgrovanjem, odnosno uzorkovanjem stijena te se na taj način određuje litološki sastav podzemlja kao i moguća zasićenost na ugljikovodike pojedinih geoloških horizonata.

 

Više fotografija možete pogledati u fotogaleriji ispod.

 

 

Hrvatski geološki institut

HGI-CGS
Sachsova 2
P.O.Box 268
HR-10000 Zagreb

T: +385 1 6160 888
F: +385 1 6144 718